The Stone Nekroza 1. Kamenolom glavo moja krvlju oblivena nije lako pasti sa ramena glavo moja čela razbijena na sred puta opet zid, valja opet rušiti krvarim munje kujem, bije klin o klin krvarim... udri glavo, puca stena, krvav kamen do kamena ječi grlo, kraj je ovo, padam u svoj kamenolom na sred puta opet stena, al‘ od ove tvrđe nema krije li to druga strana, blago cara Radovana krvarim munje kujem, bije klin o klin krvarim... udri glavo, puca stena krvav kamen do kamena ječi grlo, kraj je ovo padam u svoj kamenolom niče rana pored rane, na ramena sleću vrane zaratili kamen i ja, pa nastade živa prokletija 2. Košmar Preko sedam brda,sedam gora preko sedam planina i mora preko sedam ledina preko sto pedeset vukojebina kud živ čovek još ne dospe i još dalje koliko me noge nose preko vode,preko zemlje bežao bih da mi nisu noge odsečene Preko sedam reka i jezera preko sedam gradova i sela preko sedam ledina preko sto pedeset vukojebina preko šuma i dolina samo pravo nigde nikakva krivina bežao bih na kraj sveta opet nedovoljno daleko od svega Gde ste do sada oblaci crni kaži grome kako se grmi budi me,ubi me košmar Kaži grome kako se grmi udri grome da čuju i mrtvi budi me,ubi me košmar 3. Crno Zrno Tu sam da srušim i rezervni plan crno sam zrno što proždire dan čekam te iza prve krivine ja sam srednji prst sudbine Vodim metak zalutali pravo prema tvojoj glavi zemlja tvrda,nebo ti visoko klešem kamen spoticanja dižem bol do usijanja crnim noktom nišanim u oko tu sam da miniram poslednji voz vrebam pa skočim pa sjebem te skroz čekam te iza prve krivine ja sam srednji prst sudbine Ja sam uže koje puca dok se penješ gladan sunca lažna nada da su vuci siti cvrčiš iznad tihe vatre brinem,mnogo brinem da te ne dam tako lako smrti Žaoka sam agonije što ubode sve do kosti ne možeš mi ništa u mojoj si nemilosti Ja te meljem s pola snage lako gužvam ko hartiju na kojoj sam loše volje ispisao tragediju 4. Dani Crni Opet ti nesrećo nevoljo da natočiš novu kriglu žuči duša huči srce grmi udaraju nisko dani crni Opet ti nesrećo nevoljo i sa tobom velika teskoba znam je dobro znam da hoće kuja da me jaše sve do groba U raku bacam juče sa danas još se tučem ‘alo sutra,stani u red da vidimo čija majka crnu vunu prede čija šija ovde zavrće se teže a dok se smrt ne desi deliću sve što imam krv bratu,oko sestri, kurac dušmanima! 5. Lov Na Veštice Časni sude dabogda crk‘o ako lažem čuo sam ga da kaže da nema boga nisu tu čista posla znate šta priča luda priča da zemlja je okrugla Evo tu me pljuni ako samo i reč slažem čuo sam ga da kaže da nema pravde nisu tu čista posla znate šta tvrdi luda tvrdi da zemlja je okrugla Ma šta kažeš odmah prstom da pokažeš ko je taj da mu se sudi da čuju ljudi ‘ajde priznaj da si šurovao s vragom da si bludnik,da ti duša nije čista kažu,laješ kako crkva zgrće blago gorećeš ovoga mi krsta Časni sude da predložim samo da mi njega malo naučimo muka pa nek kaže sam pošteno da li je zemlja i dalje okrugla Da li je presuda konačna da li je spremna lomača Tiho,ćuti,ne deri se u sred sezone lova na veštice 6. Sunovrat eno rulje tiraninu kliče eno roblja peva o slobodi prate ritam udaraca bičem nazireš li kuda ovo vodi eno pravde kopaju joj oči urušeno groblje ideala već je kasno da se naglo koči propast nam na vrata zakucala zna sudbina kako biti prgav šilom bode naduvenu zlobu stojimo u govnima do grla da sam umro da se prevrnem u grobu odavno smislu ni traga ni glasa, nema tu spasa bezumlje divlja u punoj snazi i gazi, gazi... misliš da neće al´ sunovrat kreće ambis nas zove, idemo dole spremni za hod po žici, stojimo na ivici ja bih da ćutim al´ jezik palaca lud uvek najbolje glumi mudraca ambis nas zove, idemo dole spremni za hod po žici, stojimo na ivici hladan vetar brije, tmina kulja eno smrti naoštrene kose spava svet u postelji od mulja spavaj, spavaj, ne probudio se 7. Nekroza besede gluvima, viškove ludila neretko bacim u stih oni pak krenu da grade poemu ako nabasaš na njih glavu obori, oči zatvori nema tu misli od meda sikću guje, besne oluje, smrt se u oči gleda aveti srču duše u grču zverinje rastrglo žal vreba sablast koja ti začas namakne omču o vrat ova se pesma lako otkriči kad naiđe turoban ton zagrobno nem smisao njen leži pod kamenom ova se pesma samo kriči jer takva zloslutniku liči moćan otrov, mala doza jede sporo k‘o nekroza tupa britva mrzovolje dušu kinji, dušu kolje ni sam đavo ne bi mog‘o bolje besede gluvima, viškove ludila smutim pa prospem u stih sumorne pesme, ponekad bljesne stidljivo iskra iz njih krv lipti, kosturi krti prilegla memla na muk duboka raka, krugovi pakla zbijeni u jedan krug šapat u paprat, napred pa nazad bezvoljno silujem rime iz pera cure mučne figure nikad im dosta crnine ova se pesma lako otkriči kad naiđe turoban ton zagrobno nem smisao njen leži pod kamenom 8. Mrak Lajem na mesec,na zvezde režim glođem kosti obmanjujem glad u meni Džekil u nesvesti leži a nad njim sekiru podiže Hajd Mrak treba mi more tišine i mrak samo on svaku tajnu mi zna a znam da najbolje ćuti Uzalud težim mirnoći leša bes je pred tačkom na kojoj vri tačkom u kojoj sve se komeša i stvara mutni najdublji vir Nosim kletvu koja krv mi pije zla sudbina diše mi za vrat beži zoro,tu ti mesto nije beži,poješće te mrak Ne pitaj me šta se tamo krije može biti put u nepovrat nemoj zoro gde ti mesto nije meni dobro sija i moj mrak 9. Pesimizam Nije život kvadratura kruga,znaš li to sve saberi pa oduzmi,šta si dobio danas krv i meso sutra pepeo i prah beše jedan,sad ga nema,odneo ga mrak sad kad vidim ponuđeno,nešto mi se čini privlačno je taman kol’ko strv na omorini Nije živ leš oksimoron,verujem u to da se dobro uklapam u opštu skaradnost trese kavez,poluluda grakće hulja kob njenim perjem napuniću jastuk groba svog Ne pružaj ruke,prste sečem ne pričam,pljujem reči gorke priznajem, med i mleko teče med iz uva,mleko čedomorke Ne ka meni,bolje skreni,zračim pesimizmom okovah srce ledom ,oko crnom prizmom ništa me baš ne brine,znam da lako ćemo mi što živi mrtvujemo 10. Predgroblje Trošni tavan,stara kuća,paučina,čađ,dim i čovek zvani loš u svemu visi omča,lebdi naum da se svrši s tim stara priča duša koje venu Već u sledećem se trenu zakoprca a u njemu nestaše jadi što ga muče beči oči,može biti video je lice smrti u tom času trula greda samo puče Našli ga dole probio pod tresnuo svom silinom promašio grob Umesto groba zla bela soba leži za krevet prikovan slab i da viče slomljene kičme proklinje neuspeli plan Umesto groba zla bela soba vidokrug monotoni zid sećanja žvaće ni slutio da će upasti u još dublji glib Spoznao od lošeg gore,ponižen kopni vreme sporo curi,nije mu po meri krvave mu oči,vidi i kada ih sklopi ono isto lice smrti mu se ceri Kozeljnik — Guitars Nefas — Vocals Demonetras — Guitars L.G. — Drums Usud — Bass