The Stone Zakon Velesa 1. Prividenja Crne me senke vec dugo prate Svaki mi korak znaju U grudima vatre pale mi bes i Svoju snagu mi daju A noc spustila se Al' nigde meseca I nigde zvezda da osvetle put Magla koraca kroz mrak A noc spustila se Sablasti crne se kote Hrastove šume cute Dok magla koraca kroz mrak Nocas se moje zveri medu sobom bore Ja cekam ishod bitke, cekam odgovore Koju od njih sahraniti Koju sa sobom povesti Kroz hladna polja Java Nocas se moje zveri bore medu sobom Slabiju cu pozdraviti, nagraditi grobom Jacu sa sobom povesti Kroz hladna polja Java Nocas cu napred krenuti Nikad se ne okrenuti Prividenja još me prate I slede moj put Kada stanu ispred mene Moj ce pogled biti podignut 2. Nocas nikog nema pred dverima Nava Jurišaju crne noci da pokore dan Iza brda prognale su Sunce Ni Simargla nocas nema pred dverima Nava Divlja noc mu otrovala srce Ugasle su vatre Samo sija zar Crni bog je opet Krocio u Jav Jurišaju crne noci da pokore dan Mesec nosi harmoniju noci Nepregledna su se polja obukla u crno Otvorila sva vrata hladnoci Zaspala je zora Niko je ne budi Crni bog se pustom zemljom šeta Razlila se tama Po dušama ljudi I prljavim prostranstvima sveta Sablasti se poljem vuku Mesecinom opijene Kroz tišinu vetar klizi Gleda grane povijene Crne noci zemljom hode I pobedu svoju slave I gavrane nebom vode Da se sa visina jave 3. Svaroži krug Sedava - zvezda ponosno stoji Vrti se Svaroži Krug I svojoj deci sudbine kroji Sedava zvezda, kraljica neba Sedi na tronu svom I vecne bitke bogova gleda Mešaju vreme vrtlozi noci Krece se Svaroži Krug Sve što je bilo opet ce doci Gore se ljute bitke vode U vrtlogu nebeskih divljina Gnev bogova, strašna rika zveri Odjekuju zemljom od davnina Uzdigla se Alatir planina Probila je nebo posred srca Vinuo se kamen put visina Izmedu Meseca i Sunca Podigla je Alatir planina Iznad podlog sveta zlatni plod Dok svoj pogled baca sa visina Otac Svarog na slovenski rod 4. Zakon Velesa Pusti konje Surijine Što vuku plameni krug Obasjaj zemlje slovenske Obasjaj koplja krvava Dignuta tebi u cast I srca tvojih sinova Vecna je tvoja vlast Okreni tocak nek' se zavrti Rodi pa pusti na put ka smrti A kad smrt dode onda nas vodi Precima našim, vecnoj slobodi Pusti konje Surijine Što vuku plameni krug Obasjaj zemlje slovenske A nocu opet Svargom hodi Po belom mleku nebeskom Umorno sunce kuci vodi Ka dalekoj gori Ilirskoj Vrte se zlatni tockovi Okrenuti snagom Velesa Stoje pregaženi vekovi Oseili zakon Velesa ZAKON VELESA 5. Mater Slava Uzdigla se koplja prema Suncu Mater Slava leti iznad nas I peva nam pobednicke pesme Širom zemlje odzvanja njen glas A Stribog trule grane lomi I širi zvuke rogova Pale se vatre, gospodar ognja Prenosi nam pozdrav bogova Mater Slava leti iznad nas! Mater Slava leti iznad nas! Bele kosti sokolovi kljuju Mater Slava svoja krila širi Zelena nas polja Svarge zovu Duh otaca kroz sinove živi Reke krvi Srebrnim nas putem slave vode U njima se radaju i tope Pesme smrti - himne slobode 6. 1168. (Sivi oblak stao nad Arkonom) Novi dan se vuce preko mora Sivi oblak stao nad Arkonom Na horizontu crna jedra nicu Baltik šumi samrtnickim tonom Sa severa vetar nosi miris rata I talase razbija od stene Osvajaju nebo sinovi visina Cekaju da divlja bitka krene Kralj jevreja gazi ka Arkoni Slavnom gradu slovenskoga roda Cekaju ga uzdignuta koplja SLAVA SVETOVIDU! SMRT IL' SLOBODA Stižu braco, podanici krsta Jato vrana kruži iznad njih Odjekuju rogovi i trube Zemlja ce se krvi napiti Krv se prolila Sivi oblak munja presekla Vatra guta Svetovidov hram Nad Arkonom Sunce ne sija 1168. Potoci su vrele krvi tekli Kojom su sa macem u ruci, Sinovi Svetovida rekli, NIKAD KRST!!!!